
Domaći, provereni recepti čuvani i prenošeni generacijama
Preuzmi besplatno 30 zlatnih recepata iz bakine kuhinje
Vaši podaci su sigurni i neće biti deljeni.
Kiseli krastavci za zimnicu kod nas se prave isključivo po maminom receptu, i to nije stvar navike nego iskustva. Mama ih i danas sprema svake jeseni, uvek „koju teglu više, za svaki slučaj“, a opet do februara ostane prazna polica u ostavi. Slaže krastavce u tegle toliko gusto da ni prst ne može da se provuče, i ni dan-danas ne da da se otvori nijedna pre nego što odstoji mesec dana. Priprema nije komplikovana: dovoljni su jedan slobodan dan, veća šerpa i desetak tegli, a za sat i po posao je gotov. Idu uz pasulj, sarmu, pečenje ili samo uz parče hleba, i svake godine hrskaju isto kao one prve kojih se sećam.
Za marinadu:
Za tegle:
Od ove količine dobija se oko 8–10 tegli od 720 ml, zavisno od veličine krastavaca.
Sve počinje na pijaci. Biraj sitne do srednje krastavce, čvrste, tamnozelene i bez mekih mesta. Najbolje ih je ukiseliti isti ili sledeći dan posle berbe, dok su još hrskavi. Ako su malo omlitaveli, potopi ih na sat-dva u hladnu vodu pre pranja, pa će se lepo „vratiti“.
So neka bude nejodirana. Jodirana so ume da zamuti marinadu i da krastavcima da čudan ukus. Tegle moraju biti suve i čiste, a poklopci ispravni, bez rđe i ulegnuća.
Najčešća greška je labavo slaganje. Krastavci tada isplivaju, vrhovi ostanu van marinade i brže omekšaju. Druga greška je nestrpljenje. Kad se tegla otvori posle nedelju dana, krastavci još imaju ukus sirovog povrća i nisu upili kiselinu. Treća stvar koju ljudi zaborave su krajevi. Cvetni kraj krastavca sadrži enzime koji ga vremenom razmekšaju, pa ga uvek odseci.
Slačicu možeš malo protresti u suvoj tavi pre nego što je ubaciš u marinadu, taman toliko da zamiriše. Biber u zrnu blago zgnječi drškom noža. Aroma se tako brže raširi kroz teglu. A ako ti posle pakovanja ostane marinade, iskoristi je za još jednu turu zimnice. Probaj i ovaj recept za filete od paprika za zimu, marinada je vrlo slična i ništa ne ide u otpad.
Najbolje je sačekati bar tri nedelje, a idealno mesec dana. Za to vreme marinada prodire do sredine krastavca, boja prelazi iz svetlozelene u maslinastu, a ukus se lepo izbalansira između kiselog i slatkog. Krastavci koji se otvore prerano znaju da budu kiseli spolja i bljutavi iznutra. Ako ti se baš jede, prvo otvori teglu sa najsitnijim krastavcima, oni se najbrže ukisele.
Mekani krastavci obično su posledica jednog od tri razloga: nisu bili dovoljno sveži, krajevi nisu odsečeni ili su tegle stajale na toplom. Presudna je svežina. Krastavac koji je dan-dva stajao na suncu nikad neće biti hrskav, ma koliko marinada bila dobra. Čuvaj tegle na mestu gde je temperatura ujednačena i niska, daleko od radijatora i šporeta. Neke domaćice ubace i list višnje ili hrasta u teglu, jer tanini pomažu da krastavci ostanu čvrsti.
Kad jednom otvoriš teglu, drži je u frižideru i potroši u roku od dve do tri nedelje. Krastavce vadi čistom viljuškom, nikako prstima, i pazi da ostatak uvek bude potopljen u marinadu. Zatvorene tegle na hladnom i tamnom mestu mogu da stoje do sledeće sezone, ali su najukusnije tokom prve zime. Ako primetiš mutnu marinadu, penu, buđ ili naduven poklopac, takvu teglu nemoj koristiti.
Ove izmene nisu obavezne i ne menjaju karakter recepta, samo mu daju malo drugačiju notu:
Recept je inspirisan tradicionalnim domaćim jelima, ali je pripremljen i opisan na savremen način.